Thursday, November 29, 2007

Hajducki

 

Nikad bas nisam volela gostovanja u Kuli, jos od onih prethodnih Kosanovicevih dana (kada je titulu "po sili" morao da dobije neko drugi, a ne mi). Ono, nije meni Kula ruzan grad, jucerasnje putovanje je bilo cak jako simpaticno po onom lepom vremenu, pa smo jos pobedili, da bi na kraju zavrsili u Novom Sadu u kafani!

Put je prosao zanimljivo jer je Vlada, Banetov i moj saputnik, od prve naplatne rampe pa do skretanja sa auto puta (ako je TO za sta su nam naplatili putarinu uopste auto put) telefonom objasnjavao mami kako da posalje mejl! Coveku se zbilja divim na strljenju! Pokazao je toliko ljubavi i postovanja prema svojoj roditeljki ni jednog trenutka ne promenivsi ni boju glasa niti se iznerviravsi, a da smo nas dvoje, Bumbar i ja, umirali od smeha, nervirali se, vodili nevezan razgovor, pevali mu navijacke pesme... Na kraju, u kolima je bilo narodno veselje kada je gospodja uspela!

Mene inace Hajduk odusevljava po "organizaciji". Svaki put uredno posaljem faks kojim najavim ko dolazi, da bi, ili usli bez pozivanja na takvo (do)pisanije, ili, kao ovaj put imali objasnjavanja sa "vratarima". I pored uredno upisanog imena u spisak (koji doduse nije bio na kapiji nego u kancelariji), morala sam da se "vrtim" oko pola stadiona da bi me onako malte ne "za rukicu" na kraju doveli do kapijice gde su mi se onda opet svi malte ne poklonili i, gle cuda, lepo se izvinuli! Necu da spominjem da su pored istih tih na ulazu kao pored "turskog groblja" prolazili neki malo celaviji i malo glomazniji.

Utakmica? Ko jos pise o utakmici u poslednje vreme. Cak i ozbiljne sportske novine (ili makar one koje pretenduju da to budu) vise prostora trose na opisivanju posetilaca iz tzv "svecane loze" nego na tacnost Bastinog pasa, Andjelkovicevog centarsuta i ovaj put Burzanovicevih pokusaja suta ka golu! Uz to ce Dekijev  "gol iz nehata" biti sigurno proglasen remek delom i maestralnim.

Da je drustvo iz plavih fotelja bilo zanimljivo, bilo je. Tole Karadzic, Rajo Bozovic, Buturovic... sve sama "fudbalska elita".

Kaze nas narod, "dosli divlji, isterali pitome". Zato u svecanoj lozi nije bilo Maze Vasilijevica i Dike Stojanovica (niti ostalih redovnih Zvezdinih foteljasa), koji su uredno osamdesetak minuta odstajali u lozi pored (a ispod one koja se zove novinarska) da bi preostalih deset (kada su i pala dva gola) bili vidjeni u tunelu ka terenu.

Ovoga puta moram biti iskrena: nisam odslusala pres konfereciju do kraja. Jesam naseg trenera, a kada je Vukasinovic "dobio rec", prvih pet minuta sam i bila pazljiva, a onda sam lepo izasla. Malo nekulturno, ali nisam ja to prva, samo sam se prosunjala za dvojicom, trojicom ostalih kolega. Covek je retoricar, boli glava. Niti jednom ne zamucne, zastane, nema postapalica, ali nista ni ne kaze! A voliii da priiicaaaaaa...

Jao, a sto je bila dobra riblja corba u Novom Sadu!!!! Za prste polizati! I drustvo je bilo dobro!

Posted by MMMila at 13:33:33 | Permanent Link | Comments (13) |